Boris Demur
Spiralna energija
1992.
olovka, šeleshamer papir
500 x 705 mm
MMSU-2000

Hrvatski slikar i postkonceptualni umjetnik Boris Demur (1951. – 2014.) slikarstvom se započinje baviti sredinom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, još za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Demurov umjetnički opus obuhvaća raspon od ekspresionističkih slikarskih postupaka u najranijim djelima, od 1973. do 1975. godine, preko postupaka krajnje redukcije slikarskih elemenata u području primarne i analitičke umjetnosti, u periodu od 1976. do 1979. godine, pa sve do tematiziranja uvijek istog motiva spirale tijekom tridesetogodišnjeg rada na ciklusu spiralne umjetnosti, počevši od 1982./3.

 

Zajedno s umjetnicima Željkom Jermanom, Vladom Martekom, Mladenom Stilinovićem, Svenom Stilinovićem i Fedorom Vučemilovićem  1975. godine osniva umjetničku skupinu Grupa šestorice autora (1975. – 1984.), jednu od značajnijih pojava postkonceptualne umjetnosti. Djelovanje skupine obilježile su umjetničke akcije koje su priređivali u javnim prostorima, izdavanje časopisa Maj 75, kao i otklon spram tradionalnih oblika umjetničkog izražavanja.

 

Primjenjujući iskustva ranijeg analitičkog slikarstva, Demur se početkom osamdesetih preusmjerava prema repeticiji istog motiva spirale u različitom medijima, slikarstvu, performansima, akcijama, te u teoriji umjetnika. Do motiva spirale dolazi spontanim prepoznavanjem spiralne forme u vrtnji pahulja snijega, 1982. godine, od kada tematiziranje znaka spirale postaje njegova trajna okupacija i polazište na kojem razvija vlastiti kozmološki sustav u umjetnosti. Kao oblikovni motiv spiralu izvodi slikarski, crtački i tjelesno. Ponekad motiv aplicira neposrednim utiskivanjem boje rukama na površinu papira/platna, upisujući time svoj vlastiti subjekt u znak spirale, ili kapanjem boje po podlozi platna uz tjelesnu kretnju u formi spirale.

 

Crteži Spiralna energija i Spiralna energija 1 (1992.) realizirani su olovkom na papiru i ukazuju na Demurove postupke svođenja osnovne forme kretnje, prepoznate iz prirode, na elementarni znak spirale. Motiv ispunjava cijelu površinu horizontalno postavljenog papira, izlazeći iz zadanog formata. Dijelovi gušće linijske koncentracije i umnožavanja linija, uspostavljaju udvostručenje spirale u pozitiv i negativ, čime se postiže dinamika slike. Vrtložna kretnja može se promatrati od središta prema van, i obrnuto, od vanjskih rubova formata do linijski zgusnutog ishodišta spiralne forme. Umjetničke postupke spiralnog ciklusa Demur je temeljio na principu kojeg je iz prirode prenio u područje umjetnosti, o čemu sam bilježi:

 

Spiralno slikanje je spiralni prirodni događaj, jednostavan i istinit. Motiv spirale je u stvari prirodni proces, ali taj proces je postao metodom mog slikarstva…*

 

*Radovan Vuković i Zdenko Rus, iz kataloga Boris Demur: Spiralno putovanje, Umjetnički paviljon, Zagreb, 2014. 

 

Lucija Kapčić

(Medijacija i kritika, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci)