Zvonimir PliskovacPlakat za glazbeni sastav Kaos1980-tesitotisak, papir685 x 985 mmMMSU-2342Fotograf: Zvonimir Pliskovac
Kraj sedamdesetih i početak osamdesetih godina obilježen je u glazbi pojavom punka i novoga vala. Ne kaskajući previše za anglosaksonskom glazbenom scenom, novi su žanrovi i na području bivše Jugoslavije brzo naišli na interes glazbenih sastava i slušaoca. Za riječku je scenu bila specifična pojava sastava koji, za razliku od zagrebačkih ili beogradskih grupa, nikada nisu prešli u mekše, novovalne vode, već je njihova karijera bila obilježena kraćim djelovanjem u okviru žešćega punk zvuka. Glazbenu podlogu punka pratila je i specifična estetika koja se mogla pratiti kroz odjevni imidž te grafička rješenja fanzina, plakata i omota ploča. Metodama rezanja i lijepljenja te kopiranja i asembliranja, estetika punka je na razini vizualnosti rezonirala sirovi punk zvuk i utjelovljivala uradi sam etos, koji je jednakom demokratičnošću tretirao i glazbenike koji su mogli biti amateri i narav dizajnerskih rješenja, koja su sve češće radili neprofesionalni dizajneri ili su se pak autori s umjetničkom naobrazbom opredjeljivali za namjerno pojednostavljeno i neuredno oblikovanje. Uz odjevne kožne predmete koje je za riječke punk izvođače izrađivao Goran Nemarnik te njegove i fotografije Damira Krizmanića koje su bilježile imidž, stav ili koncertnu aktivnost riječkih bendova, vizualnom identitetu riječkih grupa pridonio je kroz plakatna rješenja i Zvonimir Pliskovac.
Zvonimir Pliskovac (Rijeka, 1952.) je diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. U riječkom omladinskom časopisu Val, koji je kao i zagrebački Polet pratio svježa glazbena zbivanja, radio je kao grafički urednik te objavljivao tekstove i (anti)stripove poput Kockice i Bubice. Grafički oblikuje novine, plakate i knjige, a u lijepim umjetnostima često propituje odnose plošnosti i prostornosti te geometrijske apstrakcije i ekspresivne gestualnosti.
Pokrenutost kompozicije plakata proizlazi iz kolažiranja isječaka crno-bijelih fotografija, koji zbog fragmentiranosti prikaza i preklapanja više slojeva iziskuju povećanu pažnju kod promatrača. Ono što ujedinjuje razbacane, iskošene i perspektivno neujednačene dijelove su žuti koloristički akcenti koji se zadržavaju na frizuri članice sastava i modnim dodacima kao što su gumbi, patentni zatvarači ili zakovice na narukvici, ističući tako pankerski odjevni imidž. Snažnim donjim rakursom pospješen dojam bunta istaknut je i u detaljima, „neozbiljnim“ plaženjem jezika ili kadrom „odsječene“ glave člana sastava.
(K. G.)