Nives Kavurić-Kurtović
Bazar ili hazard života
1969.
akrilik, kolaž, platno
1250 x 1220 mm
MMSU-1073
Nives Kavurić-Kurtović (Zagreb, 1938. – Zagreb, 2016.) diplomirala je grafiku i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1962., nakon čega je sljedećih nekoliko godina bila suradnica majstorske radionice Krste Hegedušića. Prvi put izlaže 1963. u Kabinetu grafike JAZU. Članica galerije Forum postaje 1971., a od 1983. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vrlo produktivna kao crtačica i grafičarka, bavila se ilustracijom i opremom knjiga, objavila je grafičku mapu u izdanju Zbirke Biškupić te bibliografsko izdanje Dvojba s pjesnikom M. Ganzom. Redovita je članica HAZU-a od 1997. godine. Studijski je boravila u SAD-u, izlagala diljem svijeta te dobila brojne međunarodne nagrade za crtež i grafiku, među kojima i Grand prix na 8. međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci 1982. godine. Živjela je i radila u Zagrebu.
U svojem je radu privržena figuraciji koju kombinira s naslijeđem informela, nadrealnim elementima i profinjenim koloritom. Njezina konstanta osobnog stila zasigurno je podcrtana onim egzistencijalnim i intimnim u stvaralačkom odnosu.

U zbirci Muzeja moderne i suvremene umjetnosti čuvaju se tri slikarska platna, Kompozicija II iz 1966., Bazar ili hazard života iz 1969. i Presjeci stanja iz 1976.–77. godine i jedan crtež Shvatiti sebe iz 1963.

Bazar ili hazard života otkupljen je 1971. sa 6. bijenala mladih umjetnika u Rijeci za Zbirku slikarstva. Kombinirana tehnika kolaža i akrilika na platnu prikazuje dva para likova – jedan je par zagrljen, u drugom se muškarac i žena stapaju u licima. Iako bjelina odvaja jedan dio slike, pa tako i same parove, oni se povezuju, u autoričinim radovima često korištenom linijom, a u ovom je slučaju ta linija trobojna: crvena, bijela i plava. Druga poveznica su dlanovi koje sljubljeni par pruža prema bjelini površine na kojoj su zagrljeni likovi naznačeni tek tankim konturama crvene linije. Cijeli prizor djeluje fatamorganski i nadrealno kada se uzme u obzir prikaz samih parova, dok prisutnost predmeta iz svakodnevice aranžirani u maniri pop-arta, kao što su kutije cigareta, kasetofon, glačalo i žlice, ostavlja autobiografski dojam. Dakako, možemo pretpostaviti da su to autoričine asocijacije iz sjećanja koje povezuje s određenim događajima iz prošlosti.

(D. Z.)