Ljudski lik s licem u poluprofilu postavljen u geometrijski, perspektivno skraćen prostor, bez atributa koji pobliže opisuju prikazani sadržaj, poentilistički, naizgled akromatski tretirana površina elementi su koje prve uočavamo na slici. Formalno gledajući moglo bi se reći da je riječ o klasičnom primjeru kompozicije s ljudskom figurom dok je sadržajno rad složeniji. Mitar Matić umjetnik je koji kroz medij slikarstva progovara o aktualnim društvenim temama, a u ovom slučaju kroz prizmu muškog portreta analitički sagledava pitanja vezana uz sustav umjetničkog vrednovanja, položaj umjetnika, suživot različitih oblika vizualnog izražavanja. Da bismo shvatili i na pravi način doživjeli rad, potrebno je upoznati širi kontekst njegova nastanka.

Sliku je Matić radio ciljano za izlaganje na 32. salonu mladih, a nastala je kao reakcija na tekst natječaja i polemike koje je izazvao među dijelom likovne javnosti.*
Tko je lik koji se nalazi na slici i što slika uistinu prikazuje? Muška figura iz čijeg se položaja tijela zaključuje da sjedi, u rukama drži knjigu, novine ili list papira i čita, portret je karizmatičnoga riječkog umjetnika, performera, aktivista i boema Kreše Kovačičeka.** Postavljen je ispred bjeline koja, prema riječima autora, predstavlja prazno slikarsko platno. Matić, umjetnik koji se u svom radu bavi isključivo slikarstvom, ali istražuje njegove različite pojavnosti, u sliku Bez naziva uključuje i sliku, a samim time i slikarstvo, čime se aludira na položaj slikarstva u današnjem likovnom stvaralaštvu. Oponirajući dva motiva, portret Kovačičeka i prazno platno, istančano govori o dijalogu dvaju oprečnih vizualnih pravaca: slikarstva i konceptualne umjetnosti.

Slikarski postupak, u kojem se ističe poentilistička tekstura, autor temelji na ispitivanju materije i njezine likovne kakvoće. Čin slikanja započinje prskanjem boje na platno koje potom prekriva kolorističkim slojevima – ili direktnim prskanjem ili nanošenjem kistom. Zrnata struktura dominantan je vizualni doživljaj: zasićena je slojevima boje koje probijaju na površinu, pri čemu iz dominantne crne i bijele isplivava čitav spektar boja.
Prskanje Matić tretira kao istodobno afirmiranje i poništavanje: oblike najprije stvara da bi ih potom prskanjem negirao. Čitav se proces gradnje i destrukcije ciklički ponavlja dokle se god ne dobije željeni ishod. Pojedinačna faza rada u završnom obliku nije jasno vidljiva, ali je prisutna u tragovima jer se niti jedan postupak ne može potpuno negirati, već opstaje u cjelokupnom dojmu koji slika ostavlja.

Autor je za navedeni rad dobio Grand Prix na 32. salonu mladih 2014. godine.

*Autor koncepcije za izložbu 32. salon mladih povjesničar je umjetnosti Feđa Gavrilović koji u natječaju za izlaganje odabire temu sukob trendovske pomodnosti i izvorne suvremene umjetnosti. Ta je tema među pojedinim umjetnicima i likovnim kritičarima izazvala negativne reakcije te su organizatoru izložbe, Hrvatskom društvu likovnih umjetnosti, Zagreb, uputili javno pismo kojim ukazuju na problematičnost kustoskog koncepta, a ujedno upućuju i na nepravilnosti u radu HDLU-a.

**Krešo Kovačiček nestao je pod neobičnim okolnostima 2017. kada mu se gubi svaki trag.

(V. B.)