Vojin BakićSvjetlonosni oblicioko 1968. nehrđajući čelik990 x 770 x 540 mmMMSU-1087
Jedan od najzanimljivijih kipara poslijeratne generacije, Vojin Bakić (Bjelovar, 1915. – Zagreb, 1992.) poznat je po brojnim javnim i spomeničkim radovima te suradnji s grupom EXAT-51 i međunarodnim pokretom Nove tendencije. Rano započinje sudjelovati na inozemnoj sceni, a među izložbama se mogu izdvojiti venecijanska bijenala (1950., 1956., 1964.), Documenta u Kasselu (1959.), izložba s Ivanom Piceljem i Aleksandrom Srnecom u Galeriji Denise René u Parizu (1959.). Krajem pedesetih Bakić se odriče realističnog, voluminoznog oblikovanja, naginjući apstraktnom izrazu, istraživanju mehanizama percepcije i optičkih zakonitosti.
Rad iz Zbirke pripada antologijskoj seriji Svjetlonosnih oblika razvijanoj od 1963. do 1968. godine. Pet kružnih oblika grana se prema gore, u različitim nagibima formirajući nepravilan polukrug. Samo je najniži oblik pričvršćen za drveno postolje. Minimalnim sredstvima, nizanjem istovrsnih zrcalnih jedinica u kompoziciji kružnih ploči od nehrđajućeg čelika, umjetnik postiže obilje vizualnih i taktilnih dojmova. Izmjenom konkavnih i konveksnih površina stvara efektne strukture u čijim se odbljescima zrcale dijelovi skulpture, kao i njihov ambijent. Skulptura izgleda gotovo mobilno. Bakić ovdje primjenjuje nove materijale koji, iako tvornički proizvedeni, specifičnom modulacijom i organičkom orijentacijom same skulpture, ne djeluju hladno i sterilno, već impresioniraju izrazitom lakoćom i obzirnošću naspram okolnog prostora i samog promatrača.
(K.O.)