Zlatko PricaDječje igre1957. ulje, platno1310 x 1455 mmMMSU-459
Zlatko Prica (Pečuh, 1916. – Rijeka, 2003.) proveo je rano djetinjstvo u Pečuhu, nakon čega seli u Zagreb 1922. godine. Na poticaj Krste Hegedušića upisuje 1937. Likovnu akademiju koju pohađa pod mentorstvom Omera Mujadžića i Ljube Babića. Po završetku studija 1941. priprema prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te iste godine biva uhićen i zatvoren u logoru Danica blizu Koprivnice. Nakon izlaska pridružuje se partizanima, a nedugo zatim u suradnji s Edom Murtićem u Topuskom 1944. ilustrira Jamu, poemu Ivana Gorana Kovačića.
Nakon rata odlazi na studijska putovanja od kojih je za njegovo stvaranje najznačajniji šestomjesečni boravak u Indiji. Bio je član i osnivač Grupe 58 i Grupe Mart te jedan od utemeljitelja Galerije Forum u Zagrebu. Radio je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i bio redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjet¬nosti.
Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu te primio niz nagrada i priznanja, među kojima se ističe nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. Njegovi se radovi nalaze u značajnim izložbenim prostorima poput Tate Gallery u Londonu i Museo de Arte Moderna u Sao Paulu, a dio radova darovao je gradu Samoboru gdje djeluje Galerija Prica.
Opus Zlatka Price podijeljen je prema tematskim sadržaju karakterističnom za pojedino razdoblje stvaranja: Samoborski ciklus (1953.–1957.), Plodovi zemlje (1957.–1969.), Ljudi i plodovi i Anatomija prirode (1969.–1971.), Tarski ciklus (1971.–1992.) i Opatijski kišobrani (1992.–2003.). Svojim je živim bojama, monumentalnim kompozicijama, organičkom apstrakcijom ili figuracijom na novi subjektivan način dočaravao prizore iz svakodnevnog života sela i grada te punoću ženskoga tijela. Nakon 1960. prelazi granicu figurativnosti, ali zadržava elemente efektno građene kompozicije i kolorističke punoće. Realizirao se u gotovo svim umjetničkim tehnikama, a osim prepoznatljivoga slikarskog izraza stvarao je čitave opuse crteža i grafike.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti čuva 48 radova Zlatka Price raspoređenih u Zbirci slikarstva, Zbirci crteža, Zbirci plakata i Zbirci grafike.
Dječje igre nastale su nekoliko godina nakon Pricina često citiranog putovanja u Indiju na kojem posjećuje kulturne lokalitete, susreće se sa zidnim slikarstvom i freskama u Ajanti koje su ga očarale i utjecale na preokret u njegovu stvaralaštvu. Kao što sam kaže, neposredno nakon povratka iz Indije u njemu se javila jedna od najdramatičnijih intimnih dilema – prikazati kolorit izabrane forme s jako naglašenom konturom. Tada započinju i poznati Pricini ciklusi, a svaki od njih predstavlja zaokruženu i zatvorenu cjelinu. U prvom, Samoborskom ciklusu (1953. – 1957.), modelacija ustupa mjesto stiliziranim oblicima, dominiraju ploha i linija, realistični elementi su sve neznatniji, iluzija prostora je napuštena. Prizori iz svakodnevnog života, poljodjelski radovi, život sela, žene u nošnji, prikazi svečanosti u ovom su ciklusu česta tema.
Tom ciklusu pripada i slika Dječje igre. Pet dječjih likova, prikazanih u igri koturaljkama, svedeno je na geometrijske, kružne i trokutaste forme. Kompoziciju slike grade plohe boja koje su jednoliko raspoređene po čitavom kadru, a ne samo u njegovu središtu, što će biti karakteristično za sljedeće cikluse. Plohe nisu jedna od druge odvojene konturnom linijom, već je linija postala nezavisan element na slici, a tek povremeno ima deskriptivnu ulogu (linijom su označeni dijelovi lica, draperija, poneki detalj…).
Linijama, intenzivnim koloritom i kontrastiranjem dinamičkih svojstava boja, u kompoziciju se unosi snažan ritam i veseli ton koji je u dosluhu s prikazanom tematikom.
(V. B. / D. Z.)